Prvi kvartalni sastanak sudionika projekta “Postimperijalni narativi u srednjoeuropskim književnostima moderne” u 3. godini provođenja istraživanja održan je 1. prosinca 2017. godine na Filozofskom fakuletu u Zagrebu. Tema kvartalnog sastanka bio je uvod u središnju temu 3. godine provođenja projekta: pojam srednje Europe, a na tu su temu održana četiri izlaganja. U prvom izlaganju Marijan Bobinac govorio je o konceptu srednje Europe kod Petera Stachela (1999.). Bobinac je istaknuo da Stachel pojam ‘regije’ ne shvaća kao područje podjela, već prijelaza i međusobnih zona utjecaja, što se pogotovo osjeća na primjeru zemalja bivše Habsburške Monarhije. Razlog tome što je takva vrsta konceptualizacije geopolitičkog prostora postala popularna tek devedesetih godina 20. stoljeća krije se po Stachelu, između ostalog, i u tome što je historiografija 20. stoljeća inzistirala na verziji povijesti baziranoj na razvitku koncepta nacionalne države. Stachel također kritizira pojam centralne Europe (njem. Zentraleuropa) jer smatra da njime dominira utjecaj Habsburške Monarhije te da bi njegova upotreba značila redukciju kompleksnosti ove regije. Ono što Stachel predlaže proučavanje je opsega i raznolikosti srednjoeuropskih kultura, a u tome kontekstu Habsburška Monarhija u nekoj mjeri funkcionira kao prefiguracija današnjeg stanja u regiji koje se može shvatiti kao posljedica objektivno postojećih zajedničkih obilježja povezanih s vladavinom dinastije Habsburg na ovim prostorima. Pritom se misli pretežno na kulturne sličnosti koje proizlaze iz habsburškog inzistiranja na formiranju sličnih institucija u svim dijelovima Monarhije (npr. škole i birokratske institucije).
U izlaganju Svjetlana Lacka Vidulića riječ je bila o tekstu Rudolfa Jaworskog pod naslovom „Zentraleuropa – Mitteleuropa – Ostmitteleuroa. Zur Definitionsproblematik einer Großregion“, u kojem se autor zalaže za otvoreno ophođenje pojmovima navedenima u naslovu te se usredotočuje na proučavanje kulture (uz opasku da je istu nerijetko nemoguće proučavati u izolaciji od pojma političkog). Jedno od pitanja kojim se Jaworski u ovome kontekstu bavi pitanje je pripada li Njemačka centralnoj, odn. srednjoj Europi ili ne. Osim toga, Jaworski također razlikuje istočnu srednju Europu od istočnog dijela srednje Europe, pri čemu se u slučaju prvog radi o prijelaznoj zoni između zapadne i istočne Europe (što bi se također moglo označavati pojmom centralne Europe te bi uključivalo i Austriju), a u slučaju drugog o zemljama nasljednicama Habsburške Monarhije. No za kakvu se god nomenklaturu ovdje odlučili, neosporno je da je jedna od najistaknutijih odlika te regije njena heterogenost.
Na izlaganje Svjetlana Lacka Vidulića nadovezala se Milka Car koja je govorila o konceptu istočne srednje Europe (njem. Ostmitteleuropa) kod Stefana Troebsta (u tekstu „Kulturstudien Ostmitteleuropas“); autora koji se u jednakoj mjeri ograđuje i od historiografije i od filologije te se, umjesto toga, usredotočuje na kulturalne studije po anglo-saksonskom uzoru. U tome smislu, on na sadržajnoj razini želi iznova definirati disciplinu, i to upravo kroz pojam istočne srednje Europe. Za Troebsta to je fluktuirajući konstrukt, kojeg ne odlikuju statičnost i esencijalizam. On ne uključuje njemačko govorno područje, a i isključuje jugoistočnu Europu u užem smislu te riječi. Ono što uključuje su države i teritoriji postsovjetskih i postsocijalističkih država te podrazumijeva proučavanje njihove adaptacije na proces tranzicije. Time se Troebst nada izbjeći esencijalističke podjele na Istok i Zapad, kao i na nužnu orijentalizaciju Istoga i oksidentalizaciju Zapada koje iz njih proizlaze.
Naposljetku, Jelena Spreicer izvijestila je o članku Johna Neubauera „Mitteleuropa, Central Europe, Eastern Europe, East-Central Europe“ (2003.) Johna Neubauera, u kojem autor govori o pitanjima identiteta nastalog u regiji nazivanoj svim imenima iz naslova članka, a do kojih je došlo nakon raspada istočnog bloka. Članak se iz historiografske i kulturološke perspektive osvrće na mnoštvo mogućnosti mapiranja navedenog prostora, ali i na ideološki balast koji sa sobom nosi svaki od tih koncepata. Najvažniji od pojmova kojima se Neubauer bavi je pojam srednje Europe (njem. Mitteleuropa). Neubauer ističe da prema pojavi nacionalizma u istočnome dijelu Europe, kojem su svakako doprinijela djela istaknutih pisaca i intelektualaca, treba postaviti kritički, i to istražujući različite koncepcije regije koje su se pojavljivale u 20. stoljeću. Prva od tih koncepcija je srednja Europa (njem. Mitteleuropa), pojam koji je slavu stekao kroz Friedricha Naumanna za vrijeme Prvog svjetskog rata. Naumann je, naime, anticipirao poslijeratno ujedinjenje Njemačke i Austro-Ugarske pod kojim je smatrao kako bi se nakon rata Njemačka i Austro-Ugarska trebale ujediniti